armiranobetonske konstrukcije, konstrukcijski dijelovi građevina pretežito izvedeni od armiranoga betona. Kako se izvode lijevanjem neočvrsla materijala u oplate, omogućuju stvaranje različitih prostorno-oblikovnih struktura, ravninskih ili prostornih, ljuskastih ili rešetkastih, te monolitnih, polumontažnih, ili montažnih (→ okvir; ljuska; ploče, građevne). Te su konstrukcije trajne, jednostavno izvodive zbog vrlo dostupna materijala, otporne na djelovanje potresa i mehanička oštećenja, ali pružaju slabu toplinsku i akustičku izolaciju, a zbog neizbježne pojave pukotina osjetljive su i na moguću koroziju armature. Pri složenim prostornim rješenjima ograničavajući je čimbenik oplata koja postaje izvedbeno i ekonomski upitna. Posebna su vrsta prednapete konstrukcije (→ beton, prednapregnuti beton), koje imaju povećanu nosivost uz manje progibe. Nakon što je 1860-ih J. Monier prijavio prve patente vezane uz armirani beton, a F. Hennebique izveo prve armiranobetonske konstrukcije (→ beton, armirani beton), one su revolucionirale graditeljstvo i postale tijekom XX. st. jedan od najviše primjenjivanih sustava građenja. Osobit obol u njihovoj su primjeni dala glasovita ostvarenja arhitekata Le Corbusiera, O. Niemeyera, P. L. Nervija, E. Saarinena i drugih, kao i inženjera E. Freyssineta, R. Maillarta i dr.
