Mlakić, Josip, bosansko-hercegovački i hrvatski književnik i scenarist (Bugojno, BiH, 24. I. 1964). Studij strojarstva završio je 1988. u Sarajevu. Pozornost čitatelja i kritike privukao je kratkim romanima Kad magle stanu (2000) i Živi i mrtvi (2002) koji tematiziraju hrvatsko-bošnjački sukob u Bosni i Hercegovini. Rat u BiH te njegove društvene i psihološke posljedice trajna su tematska preokupacija njegovih djela kojoj se, među ostalim, vraćao u romanima Čuvari mostova (2004), Psi i klaunovi (2006), Ljudi koji su sadili drveće (2010) i Svježe obojeno (2014). Tematski i žanrovski raspon širi u kasnijim romanima, okrećući se povijesnoj (Tragom zmijske košuljice, 2007; Na Vrbasu tekija, 2021) i biblijskoj tematici (Evanđelje po Barabi, 2019), a napose su mu zapaženi i nagrađivani kriminalistički romani (Božji gnjev, 2015; Majstorović i Margarita, 2016; Skica u ledu, 2018; Crni gavran i bijele vrane, 2018). Distopijske i postapokaliptične svjetove predočuje u romanima Planet Friedman (2012), O zlatu, ljudima i psima (2020) te Druga Noina arka (2022). Objavio je više zbirki novela i pjesama. Scenarist je igranih filmova Most na kraju svijeta (Branko Ištvančić, 2014) i Imena višnje (Branko Schmidt, 2015; prerađen u roman Bezdan, 2016), za koji je nagrađen Zlatnom arenom za scenarij na Pulskom festivalu, te koscenarist zapaženoga filma Tu Zrinka Ogreste (2003), a više mu je romana uspješno adaptirano u filmove.
