Bloom, Harold

Bloom [blu:m], Harold, američki književni teoretičar (New York, 11. VII. 1930New Haven, 14. X. 2019). Profesor književnosti na Sveučilištu Yale. Na početku karijere suprotstavio se T. S. Eliotu i zagovornicima nove kritike zbog njihova negativnog odnosa prema romantičkom pjesništvu. U studijama iz 1950-ih i 1960-ih o pjesnicima romantizma (P. B. Shelleyju, W. Blakeu i dr.), usmjerio se na probleme pjesničkog utjecaja, (romantičke) pjesničke imaginacije i odnosa engleske i američke romantičke tradicije. U polemičkom je tonu nastavio 1970-ih i 1980-ih, ovaj put revizionističkim prikazom pjesničke tradicije suprotstavio se kritičkoj praksi dekonstrukcijske škole s Yalea. U pristupu književnim tekstovima Bloom je s jedne strane uvelike slijedio arhetipsku kritiku N. Fryea, a s druge psihoanalitičko tumačenje pjesničkog utjecaja. Riječ je zapravo o svojevrsnom pokušaju da se književna kritika poštedi ahistorijskog formalizma i nove kritike i dekonstrukcije. Inzistirajući na estetskom užitku i introspekciji kao primarnim ciljevima čitanja, Bloom je 1994. objavio prikaz, po vlastitom mišljenju, najreprezentativnijih djela zapadnoga književnoga kanona. Tako se još jednom distancirao od poststrukturalističkih kritičkih škola koje su isticale društvenu i političku dimenziju književnosti. Najvažnija djela: Shelleyjevo stvaranje mitova (Shelley’s Mythmaking, 1959), Blakeova apokalipsa (Blake’s Apocalypse, 1963), Vizionarsko društvo (The Visionary Company, 1971), Tjeskoba utjecaja (The Anxiety of Influence, 1973), Kabala i kritika (Kabbalah and Criticism, 1975), Pjesništvo i potiskivanje (Poetry and Repression, 1976), Zapadni kanon (The Western Canon, 1994).

Citiranje:
Bloom, Harold. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 20. 1. 2022. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=68129>.