struka(e): kazalište
Vušović, Predrag
hrvatski glumac
Rođen(a): Kotor, 29. VIII. 1960.
Umr(la)o: Zagreb, 17. II. 2011.

Vušović, Predrag, hrvatski glumac (Kotor, 29. VIII. 1960Zagreb, 17. II. 2011). Nastupao u Studentskom teatru Lero (B. Brecht, Onaj koji govori da i onaj koji govori ne; Ruzzante, Mušica; A. Jarry, Kralj Ubu). Glumu studirao na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Angažiran u Kazalištu Marina Držića u Dubrovniku, gdje se istaknuo kao Šime u Goldonijevim Ribarskim svađama, a 1996. prešao je u Dramsko kazalište »Gavella« tumačeći Krištu u istom dramskom tekstu. Istaknuo se ponajviše u komičnim ulogama kao Jean-Luc-Jose D’Analphabete (P. Beaumarchais, Figarova ženidba), Kočkarjov (N. V. Gogolj, Ženidba), Profesor I (M. Matišić, Anđeli Babilona), Corvino (B. Jonson, Volpone iliti lisac), Richard III (W. Shakespeare), Šime Frzelin (V. Kljaković, Teštamenat), Otac pet kćeri (L. Kaštelan, Prije sna) i Rade (F. Šovagović, Ptičice). Na Dubrovačkim ljetnim igrama nastupao kao Držićev Dundo Maroje (K. Dolenčić, 1984. i 1995), Maro (Z. Bourek, 1990) te kao Pomet (P. Magelli, 1989. i I. Kunčević, 2000). Posebice je bio uspješan u filmovima (Je li jasno, prijatelju? Dejana Aćimovića, 2000; Ne dao Bog većeg zla S. Tribuson, 2002; Svjedoci, 2003., Kako je počeo rat na mom otoku, 1996. i Maršal, 1999. V. Brešana; Duh u močvari Branka Ištvančića, 2006; Libertas V. Bulajića, 2006; Metastaze B. Schmidta, 2009) i TV serijama Bitange i princeze Gorana Kulenovića i Ivana Gorana Viteza te Odmori se, zaslužio si S. Tribuson. Poseban je uspjeh postizao u komičnim žanrovima oblikujući često likove maštovitih naivčina, priglupih sanjara i priprostih došljaka.

Citiranje:

Vušović, Predrag. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 26.4.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/vusovic-predrag>.