brodski stabilizator

ilustracija
BRODSKI STABILIZATOR, ljuljna kobilica

brodski stabilizator, uređaj ili drugo sredstvo koje služi za ublažavanje nepravilnoga gibanja, a napose ljuljanja broda na valovitome moru. To se gibanje opisuje translacijskim sastavnicama u smjeru uzdužne osi x (zalijetanje ili zastajanje), poprečne osi y (zanošenje) i vertikalne osi z (poniranje), te rotacijskim sastavnicama oko osi x (ljuljanje), osi y (posrtanje) i osi z (zaošijanje). Gibanja djeluju na ljudski organizam izazivajući morsku bolest (→ kinetoze), a mogu imati i druge nepoželjne posljedice, npr. prevrtanje broda, oštećivanje trupa ili elemenata konstrukcije, pomake ili gubitak tereta, naplavljivanje palube, smetnje u radu brodskoga postrojenja, povećanje otpora, smanjivanje brzine uz pogoršane uvjete rada brodskoga vijka i dr. Kako je brod najmanje otporan prema ljuljanju, svi oblici stabilizatora namijenjeni su ublažavanju uglavnom te sastavnice gibanja broda, što se postiže razvijanjem stabilizirajućega momenta. S obzirom na podrijetlo sila koje taj moment razvijaju, stabilizatori se razvrstavaju na one kod kojih se stabilizirajući moment dobiva djelovanjem sila mase, hidrodinamičkih sila i giroskopskih sila. Prema principu djelovanja stabilizatori se dijele na pasivne i aktivne.

Pasivni stabilizacijski tankovi tekućinska su njihala s dinamičkim apsorbiranjem oscilacija. Gibanje velikih masa tekućine s jedne na drugu stranu odjeljka, uvijek u smjeru suprotnom od nagiba broda, razvija stabilizacijski moment. Takvi su npr. bili stabilizatori linijskih teretnih brodova izgrađenih u splitskom brodogradilištu (1979–80). U skladištu, pri sredini broda, bila su smještena dva tanka obujma oko 410 m³. Tankovi su se kontrolirano punili morskom vodom, a imali su po dvije pregrade s rupama (pljuskače). Aktivni krilni stabilizatori zasnovani su na momentu koji nastaje optjecanjem vode oko podvodnih krila (perajica). Ovisno o površini, obliku i profilu krila, njegovu ulaznom kutu i brzini strujanja vode oko njega, na krilu nastaje sila uzgona. Rezultirajući moment koji stabilizira brod razmjeran je veličini sile uzgona i udaljenosti krila od osi ljuljanja. Da bi se za danu površinu krila postigao veći uzgon, uz izlazni brid osnovnoga krila postavlja se zakretno krilce kojim se upravlja s pomoću osjetnika (senzora) koji mjeri amplitudu, brzinu i ubrzanje njihanja. Na osnovi tih podataka i brzine broda, sustav za upravljanje kontinuirano namješta krilo i krilce. Aktiviranje se obavlja hidrauličnim uređajem koji može promijeniti kut krila za manje od 2 s. Aktivni krilni stabilizatori redovito se ugrađuju u oceanske putničke brodove. Ljuljne kobilice bočne su perajice, a njihov se stabilizirajući moment također zasniva na djelovanju hidrodinamičkih sila. Sila otpora perajica, a time i njihov utjecaj na smanjivanje ljuljanja, ovise o veličini i obliku profila i njegovim hidrodinamičkim svojstvima. U današnje doba najčešće se primjenjuju tzv. bulb-profili, ili plosni profili s rubnom vrpcom, a njihova duljina iznosi od 18 do 60% duljine broda. Iako početak primjene toga najjednostavnijega stabilizatora potječe još iz doba jedrenjaka, s obzirom na malu cijenu ugradnje i održavanja, te jednostavnost izvedbe i pouzdanost djelovanja, do danas nema odgovarajuću alternativu. Vrsta je pouzdanoga stabilizatora i gredna kobilica koja zajedno s grednim statvama, uz ljuljanje, djelotvorno smanjuje zanošenje i zaošijanje. Unatoč tomu, gredna se kobilica još zadržala samo u današnjoj drvenoj brodogradnji. (→ kobilica)

brodski stabilizator. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 9.4.2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=68407>.