struka(e):
ilustracija
BENEŠA, grb obitelji

Beneša (Benessa), hrvatska plemićka obitelj u Dubrovniku. Spominje se u izvorima od XIII. st. U hrvatskom obliku javlja se i kao Benešić. Prema kronikama iz XV. i XVI. st., prvi Beneša bio je Petar, koji je sudjelovao u promletačkoj uroti protiv kneza Damjana Jude (1205). Vjerovalo se da obitelj potječe iz Kotora, no vijesti o kotorskom knezu Beneši (1200) odnose se na osobno, a ne na obiteljsko ime. Prvi Beneša u dubrovačkim dokumentima bio je Šimun (1243). Imao je dva sina: Andriju, koji nastavlja glavnu lozu, i Vitu, od kojega nastaje sporedni ogranak Becante (izumire u XV. st.). Obitelj je dala više istaknutih ljudi u javnom i kulturnom životu Dubrovnika. Andrija je bio posljednji dubrovački svećenik i notar (1293–1324). Šimun je na svom posjedu u Lapadu 1286. dao sagraditi kapelicu sv. Nikole. U XIV. st. Šimun je bio poslanik na dvoru srpskog cara Dušana, a Dimko, zajedno s Vitkom Gučetićem, poslanik na dvoru bosanskog kralja Tvrtka I. U XV. st. djelovao je latinski pisac i humanist Frano (Franciscus), a na prijelazu iz XV. u XVI. st. latinski pjesnik Damjan, poznat po svojim latinskim i grčkim stihovima. Njegov je sin pjesnik Matija. Matijin sin Šimun napisao je 1581. pravni zbornik Praxis curiae…, koji je danas vrijedan izvor za proučavanje dubrovačke pravne povijesti. Potkraj XVI. st. djelovao je kao pjesnik na hrvatskom jeziku i sakupljač narodnih poslovica Stjepan. Posljednji poznatiji Beneša bio je Petar, teolog, pravnik i diplomat. Obitelj izumire sredinom XVII. st. Sagradila je ljetnikovac na Lapadu.

Citiranje:

Beneša. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/benesa>.