Ašur, Radva (arapski Raḍwá ‘Āšūr [a:šu:'r]), egipatska književnica i književna kritičarka (Kairo, 26. V. 1946 – Kairo, 30. XI. 2014). Na Kairskom sveučilištu diplomirala anglistiku i magistrirala komparativnu književnost, doktorirala 1975. na Massachusettskom sveučilištu u Amherstu. Predavala engleski jezik i književnost na Sveučilištu Ejn Šems u Kairu. Svoj boravak u Americi opisala je u knjizi Putovanje: memoari egipatske studentice u Americi (Al-Riḥla: ayyām ṭāliba miṣriyya fī Amrīkā, 1983), potom objavljivala romane (Topao kamen – Ḥaǧar dāfi’, 1985; Hatidža i Savsan – Ḫadīǧa wa-Sawsan, 1987; Siradž – Sirāǧ, 1992; Utvare – Aṭyāf, 1998) i kratke priče (zbirka Vidjela sam palme – Ra’ayt al-naḫl, 1987), u kojima često propituje odnos između osobne i kolektivne povijesti. To je osobito naglašeno u njezinu najpoznatijem djelu, povijesnoj trilogiji Granada (Ġarnāṭa, 1994–95), koja prati tri naraštaja jedne muslimanske obitelji od kršćanskog osvojenja grada 1492. do istjerivanja Arapa iz Andaluzije početkom XVII. st. Autorica je i više književnih studija na arapskom i engleskom jeziku, među kojima se ističe Put prema drugom šatoru (Al-Ṭarīq ilá al-ḫayma al-uḫrá, 1977), posvećena književnomu stvaralaštvu Gassana Kanafanija.