Tejmur, Mahmud (arapski Maḥmūd Taymūr [tajmu:'r]), egipatski književnik (Kairo, 4. VI. 1894 – Lausanne, Švicarska, 25. VIII. 1973). Jedan od glavnih predstavnika moderne arapske drame i novele. U mladosti pod snažnim utjecajem G. de Maupassanta, književnosti mahdžera (Halil Džubran, Amin al-Rejhani, Mihail Nuejma i dr.) te brata, književnika Muhammeda Tejmura, što je posebno vidljivo u okretanju realizmu u noveli. Opisivao je život malih ljudi, felaha i gradske sirotinje, koristeći isprva egipatski dijalekt u dijalozima (zbirke Šejh Džuma – Al-Šajẖ Ǧum‘a i Striko Mitvalli – ‘Amm Mitwallī, 1925), da bi se poslije okrenuo standardnomu arapskom i drugim temama (Redžeb-efendija – Raǧab-afandī, 1928., i dr.). Pisao je romane (Selva na vjetrometini – Salwā fī mahabb al-rīḥ, 1947), satirične jednočinke, povijesne drame (Danas je za vino – Al-yawm ḫamr, 1945; Sokol Kurejša – Ṣaqr Qurayš, 1947), putopise te studije o književnosti i arapskom jeziku (Problemi arapskog jezika – Muškilāt al-luġa al-‘arabiyya, 1956; Pioniri moderne drame – Ṭalāʼi‘ al-masraḥ al-ḥadīṯ, 1963). Bio je član kairske Akademije za arapski jezik.