STRUKE:

Akerman, Chantal

Akerman [akεʀmaʹn], Chantal (Anne), belgijska filmska redateljica, videoumjetnica i književnica (Bruxelles, 6. VI. 1950Pariz, 5. X. 2015). Zanimanje struke izazvala je već svojim prvim kratkim filmom Skoči, moj grade (Saute ma ville, 1968). Početkom 1970-ih boravi u New Yorku, gdje su je privukli eksperimentalni filmovi Stana Brakhagea, Jonasa Mekasa, Michaela Snowa, Yvonne Rainer i Andyja Warhola, pod čijim je utjecajem snimila cjelovečernji prvijenac Hôtel Monterey (1972). Usredotočenost na probleme suvremenih žena i modernistički stilski izričaj (dugi i statični kadrovi, usporena radnja, smanjena događajnost) pokazala je u drami Ja, ti, on, ona (Je, Tu, Il, Elle, 1974), o biseksualnoj djevojci koja žaluje za bivšom partnericom, i u svojem najpoznatijem ostvarenju Jeanne Dielman (Jeanne Dielman, 23 quai du Commerce, 1080 Bruxelles, 1975), o samohranoj majci koja dane provodi baveći se kućanskim poslovima i prostitucijom, zbog čega je stekla status ikone feminističkoga filma. U kasnijim se igranim djelima izraženije oslanjala na klasičnije filmske postupke, uz stalnu tematsku zaokupljenost intimnim odnosima, od kojih se ističu Anini sastanci (Les rendez-vous d’Anna, 1978), Cijele noći (Toute une nuit, 1982), Zlatne osamdesete (Golden Eighties, 1986), Kauč u New Yorku (Un divan à New York, 1996) i Zatočenica (La Captive, 2000; prema Marcelu Proustu). Zapaženi su joj i hibridni dokumentarni filmovi Vijesti od kuće (1977), S druge strane (From the Other Side, 2002), Tamo (Là-bas, 2006) i No Home Movie (2015). Stvarala je i na televiziji te se bavila kraćim filmskim formama i videoumjetnošću, a objavila je i nekoliko književnih djela – dramu Noćni hodnik (Hall de nuit, 1997) te romane Obitelj iz Bruxellesa (Une famille à Bruxelles, 1998) i Moja majka se smije (Ma mère rit, 2013).

Citiranje:
Akerman, Chantal. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 16. 1. 2021. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=70081>.