struka(e):
Balibar, Etienne
francuski filozof
Rođen(a): Avallon, 23. IV. 1942.

Balibar [baliba:'ʀ], Etienne, francuski filozof (Avallon, 23. IV. 1942). Intelektualno se formirao na prestižnoj École normale supérieure, pod utjecajem Louisa Althussera. Predavao je filozofiju na Alžirskome sveučilištu (1965–67), potom na Sorbonnei, gdje je profesor emeritus Sveučilišta Paris Ouest Nanterre La Défense, te na odsjeku za antropologiju Kalifornijskoga sveučilišta (Irvine). Balibar je jedna od vodećih figura postmarksizma. U filozofskoj je javnosti postao šire poznat zahvaljujući svom prilogu (o historijskome materijalizmu) u knjizi Kako čitati Kapital (1965), koja je objavljena pod teorijskim i uredničkim vodstvom L. Althussera i koja je predstavljala svojevrsnu paradigmu strukturalističkoga tumačenja Marxove misli. U toj ga je fazi najviše zanimalo pitanje kako biti marksist u filozofiji. Smatra da marksizam karakterizira način na koji se relativizira filozofska pretenzija teorijskoga razrješavanja problema ljudske prakse. Zaokuplja ga i pitanje kako misliti politiku u teorijskom sklopu koji nije sklon poimanju čovjeka kao subjekta povijesti, a na toj se crti postupno odvaja od althusserovskoga strukturalističkog marksizma. Posvećuje se dubinskim analizama ključnih mislilaca i djela filozofske tradicije (Spinoza, Rousseau, Kant, Hegel itd.), u kojima dolazi do izražaja velika aporija modernih vremena sadržana u usponu univerzalnoga građanstva. Ta se univerzalizacija ne zaustavlja ni na međudržavnim granicama, ni na vratima tvornica, ni na vidokrugu obiteljskoga života. Pitanjem subjekta i građanstva kao načelom emancipacije Balibar se bavi u najvećem broju svojih djela, ali najrječitije u knjizi Građanin Subjekt i drugi ogledi iz filozofske antropologije (Citoyen Sujet et autres essais d’anthropologie philosophique, 2011), koja je nastala kao odgovor na pitanje Jean-Luca Nancyja: Što dolazi poslije Subjekta? To je pitanje usredotočeno na položaj i sudbinu subjekta nakon filozofskoga zahvata dekonstrukcije. Balibar odgovara da nakon subjekta dolazi građanin. Subjekt je naime iznutra osporen nekom drugošću koja ga lišava njegove usamljeničke suverenosti, ali s tom drugošću on istodobno tvori uvijek otvorenu zajednicu. Subjekt je pojedinac u svojoj antropološkoj dimenziji, u dimenziji prava i moći, ali istodobno i građanin, odnosno sugrađanin, što znači da je građansko oblikovanje subjekta nezamislivo bez subjektivnog oblikovanja građanina, građanina emancipiranoga u procesu subjektivacije. Cjelokupan je Balibarov opus prožet tim načelnim stajalištem, koje dolazi do konkretnog izražaja i u njegovu angažiranom intelektualnom aktivizmu: od oštrog protivljenja ratu u Alžiru do kritike rasizma, socijalne isključenosti, spolne nejednakosti, diskriminacije manjina itd. Važnija djela: Pet studija o historijskom marksizmu (Cinq études du matérialisme historique, 1974), O diktaturi proletarijata (Sur la dictature du prolétariat, 1976), Spinoza i politika (Spinoza et la politique, 1985), Rasa, nacija, klasa (Race, nation, classe, 1988., koautor I. Wallerstein), Strah od masa (La Crainte des masses, 1997), Pravo građanstva (Droit de cité, 1998), Mi, građani Europe? (Nous, citoyens d´Europe?, 2001), Europa, ustav, granica (Europe, constitution, frontière, 2005), Zagovor jednakosti i slobode (La Proposition de l’égaliberté, 2010).

Citiranje:

Balibar, Etienne. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/balibar-etienne>.