Bonaire (nizozemski izgovor [bonɛ:'r(ə)]) (papiamento Boneiru [bunẹi'ru]), nizozemski otok u skupini Malih Antila (Karipsko more) pred obalom Venezuele (udaljena 80 km); 288 km², 24 090 st. (2023). Građen je uglavnom od eruptivnih stijena, prekrivenih koraljnim vapnencem. Sjeverni je dio otoka brežuljkast (do 240 m), a južni je nizinski kraj s oskudnom, kserofitnom vegetacijom (kaktusi, agave); uz obalu zaljeva Lac na jugu raširene su mangrove. Klima je vruća stepska (na granici s tropskom savanskom), sa srednjom godišnjom temperaturom od 28 °C i godišnjom količinom oborina od 520 mm (kišno razdoblje traje od listopada do siječnja). Nalazi se u pojasu sjeveroistočnog pasata. U zaljevu uz zapadnu obalu nalazi se niski nenaseljeni otočić Klein Bonaire (6 km²). Vodeća je gospodarska grana turizam (osobito ronilački); proizvodnja morske soli. Službeni su jezici nizozemski i papiamento. Stanovnici su uglavnom rimokatolici (68,3%, 2013). Glavno je naselje Kralendijk (19 011 st., 2021) s međunarodnom zračnom lukom (Flamingo); jedino drugo zasebno naselje je Rincon, najstarije na otoku. U uporabi je dolar SAD-a. – Otok je za Europljane otkrio Alonso de Ojeda 1499., a 1636. osvojili su ga Nizozemci. Isprva pod upravom Nizozemske zapadnoindijske kompanije, od 1814. u sastavu nizozemskih karipskih kolonija, odnosno od 1845. Nizozemskih Antila do njihova raspuštanja 2010., kada dobiva status posebne općine.
