Berčić, Vojdrag, hrvatski filmski i kazališni redatelj i scenarist (Šibenik, 23. IV. 1918 – Zagreb, 2. IX. 2004). Apsolvirao je pravo u Zagrebu. Sudionik partizanskog pokreta te 1945. sudac-istražitelj u vojnim sudovima za ratne zločine. Pohađao je 1949–53. Visoku filmsku školu u Beogradu. Kao kazališni redatelj aktivan u splitskome HNK-u 1953–57. Radio je kao direktor filma i asistent redatelja u koprodukcijama (Alberto Lattuada, Abel Gance). Od 1957. režirao je dokumentarne filmove o poslijeratnoj izgradnji, povezane s Dalmatinskom zagorom (Giganti na Cetini, 1962). Njegov dokumentarni film Devalvacija jednog osmijeha (1967), o sudbini romskoga radnika Arifa Heralića čiji se lik nalazio na novčanici od tisuću dinara, izazvao je politički i medijski skandal te je rijetko prikazivan. Posebno se bavio temama II. svjetskog rata, režiravši više dokumentarnih filmova (Heroji ne umiru, 1961., o Radi Končaru; Oružje od zlata, 1976; Zvuci partizanske trube, 1980), kao i svoj jedini dugometražni igrani film, Prvi splitski odred (1972), o partizanskom pokretu u Dalmaciji; bio je i suscenarist dugometražnoga dokumentarnog filma-eseja Zalazak stoljeća: testament L. Z. (1994), s redateljem Lordanom Zafranovićem.
