Bergamo, Petar, hrvatski skladatelj (Muć Donji kraj Splita, 27. II. 1930 – Zagreb, 4. IX. 2022). U Splitu đak J. Hatzea. Diplomirao 1960. i magistrirao 1964. kompoziciju (S. Rajičić) na Muzičkoj akademiji u Beogradu, gdje je bio zaposlen od 1965. Od 1972. urednik glazbene redakcije nakladničke kuće Universal Edition u Beču, od 1983. živio u Zagrebu kao slobodni umjetnik. Vezana uz mediteranski duhovni prostor, njegova su djela sinteza postromantičkih stilističkih elemenata izvan avangardnog eksperimenta. Nadasve zahtjevna u tehničko-strukturalnom pogledu, blistavo domišljata u zvuku, strogo logična u razradi oblika, virtuozno razigrana u baratanju baštinjenim glazbenim simbolima, ta glazba dosiže do neoekspresionizma (Quartetto d’archi, 1958; uvertira fantazija Navigare necesse est, 1960; Concerto abbreviato za klarinet, 1966) te svojevrsne neoklasične čistoće u antologijskim ostvarenjima poput simfonijskih studija Musica concertante (1962) i madrigala Spiriti eccellenti (1993–96). Bergamo je pisao orkestralna djela (2 simfonije), koncerte, komornu, scensku i filmsku glazbu.
