Labrović, Siniša, hrvatski konceptualni umjetnik (Sinj, 12. II. 1965). Diplomirao 1997. hrvatski jezik i književnost na Filozofskome fakultetu u Zagrebu. U svojim radovima, većinom performansima i umjetničkim akcijama, autorefleksivno, neelitistički progovara o suočavanju pojedinca s aktualnim društvenim i političkim temama. Već u prvome performansu Zavijanje ranjenika (2000) nadilazi temu povijesnoga revizionizma uzdižući problematiku porušenoga antifašističkoga spomeničkog nasljeđa do opće razine humanističkog odnosa prema ranjenoj žrtvi. Ubrzo se okreće društvenoj satiri; duhovito progovara o apsurdu i manipulativnosti medijskoga posredovanja stvarnosti i njegovu utjecaju na publiku, parodirajući televizijske formate poput popularnog reality šoua (Stado.org, 2005) i informativnoga programa (videorad Obiteljski Dnevnik 2007; Muzej suvremene umjetnosti u Zagrebu) te epskim prepjevom novinskih tekstova o »bogatima i slavnima« (Gloria, 2007). U umjetničkoj radionici Dodiplomsko obrazovanje (2008) i ilustriranome priručniku Postdiplomsko obrazovanje (Zagreb 2009., s Igorom Hofbauerom; Istanbulski bijenale 2009) daje ironičan komentar o narušenim društvenim vrijednostima. Istodobno se nizom subverzivnih umjetničkih akcija u javnim prostorima suočava s društvenim anomalijama (Meč za titulu ministra kulture Republike Hrvatske, 2010), a suptilniji pristup angažmanu ostvaruje u performansima Dokolica / Komunistički manifest (2012) i Svjetlost knjige (2015). Ludičku dimenziju razvija i kroz intimnije radove iz serije Fraze, utemeljene na prevođenju jezičnih stilskih figura u izvedbene činove (Umjetnik se provodi kao bos po trnju, 2003) ili instalacije (Umjetnik jeftino prodaje svoju kožu, 2010); tjelesna komponenta tih radova prerasta u eksperiment sa stoicizmom izdržavanja i emocionalnu interakciju s publikom u performansu Kažnjavanje (2002). Trajno se bavi i umjetničkim instalacijama u duhu siromašne umjetnosti te se u novijim radovima okreće osobnoj tematici, nostalgičnim reminiscencijama i svijesti o krhkosti granica privatnosti u današnjem društvu (ciklus Privatno, 2018). Sa skupinom autora predstavljao je Hrvatsku na Venecijanskom bijenalu arhitekture 2012. Izlagao u Palais de Tokyo u Parizu (2012), Bruxellesu, Londonu te samostalno u Beču i Ljubljani.
