Marković, Josip, hrvatski arhitekt (Sisak, 16. II. 1874 – Pariz, 31. I. 1969). Otac fotografkinje Dore Maar. Polaznik je prvoga naraštaja Graditeljske škole pri Obrtnoj školi u Zagrebu 1892–96. Završio 1900. École des beaux arts u Parizu, gdje je učvrstio prijateljstvo sa Stjepanom Radićem i Antunom Gustavom Matošem, istodobno pisao članke, prve kritičko-teoretske tekstove na temu moderne arhitekture u nas (Trgovački i obrtni svijetu, 1897) te iscrpne osvrte na pariški Salon i Svjetsku izložbu (Nada, 1898., 1900), na kojoj je i sam sudjelovao surađujući s Karlom Panekom na bosanskohercegovačkom paviljonu. U Zagrebu je potom s Viktorom Kovačićem radio na kući Kornitzer u Gundulićevoj 22 (1902) i na rekonstrukciji i dogradnji elitne donjogradske kuće Winkler u Preradovićevoj 14 (1903). Godine 1909. nastanjuje se u Buenos Airesu, gdje se veže uz brodovlasničku obitelj Mihanović, za koju radi znamenitu osmerokatnu secesijsku poslovnu palaču s pogledom na rijeku Plato (1912., na potezu ulica 25 de Mayo – Tte. Gral. J. D. Perón – Avenija L. N. Alem) te turistički kompleks El Real de San Carlos u Coloniji del Sacramento u Urugvaju (1912), zamišljen da privuče posjetitelje s argentinske strane rijeke Plato, a sastojao se od hotela, sportskih dvorana i terena te reprezentativne arene za borbu s bikovima (kapaciteta 10 000 gledatelja), oblikovane elementima stila mudéjar. U Buenos Airesu je realizirao i meteorološki stup, dar austrougarskih doseljenika u povodu 100. obljetnice argentinske neovisnosti (1910., danas u botaničkome vrtu), zgradu austrougarskoga veleposlanstva (nakon 1910., ugao ulicâ Esmeralda i Arroyo, srušena vjerojatno već 1920-ih), kino »General Belgrano« u neorenesansnome stilu (1910., Avenija Cabalido 2161, kapaciteta 1100 gledatelja, zatvoreno 2000) te nekoliko poslovno-stambenih zgrada i najamnih kuća u središtu grada (Sarmiento 378, 1914., Reconquista 554–556, prije 1918., 25 de Mayo 238–252, 1925), a ističe se trokatna uglovnica na raskrižju ulica Tucumán i Ayacucho 595. Pripisuje mu se i bazilika sv. Ante Padovanskoga (1913–23., Avenija Lincoln, otvorena 1929); zamišljena i kao mauzolej obitelji naručitelja Antonia Devota, građena je u kasnobaroknome stilu prema torinskoj Bazilici de Superga. Od 1926. u Parizu je voditelj Jugoslavenskoga turističkog ureda.
