Franke, Ivana, hrvatska likovna umjetnica (Zagreb, 21. XII. 1973). Diplomirala grafiku 1997. na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu (Miroslav Šutej). Djeluje u Berlinu. Oslanjajući se na iskustva konstruktivističke, suprematističke i optičke umjetnosti, sustavno istražuje problematiku odnosa između realnosti i perceptivnih i kognitivnih procesa. Stvara prostorne instalacije, u kojima isprva inverznim postupkom, dematerijaliziranim, gotovo nevidljivim strukturama od najlonskih niti, upućuje na »tvarnost« prostorne praznine i svjetlosti (Puni prazni prostor – Full Empty Space, 2001; Centar, 2004). Potom se okreće djelima temeljenima na tjelesnom iskustvu i mentalnim procesima gledatelja u susretu s vizualnim podražajima, često na podlozi neuroznanosti (Pod, 2005., s Damirom Očkom i Silvijom Vujičićem; Gledanje zatvorenih očiju – Seeing with Eyes Closed, 2011; Dezorijentacijska postaja / Bijelo – Disorientation Station / White, 2016., Bijenale u Shanghaiju). Trajno zaokupljena višeznačnošću prividno elementarnih fenomena, dojmljivo se koristi refleksijom svjetlosti u cjelovitim ambijentima (Sala Luzzatto iz serije Latencija – Latency, Venecijanski bijenale, 2007; Rubna razina – Liminal Level, Manifesta u Bolzanu, 2008). Istodobno u modernističkoj težnji neprikazivomu, stvara minimalističke svjetlosne instalacije u zamračenim ambijentima, simbolički dokidajući granice prostora, čime potiče povratak primarnomu vizualnom iskustvu, oslobođenom od naučenoga, te proširuje okvire arhetipskih predodžbi o neizmjernosti, kozmičkome i uzvišenome (U dalekoj prošlosti i u budućnosti – In the Faraway Past and in the Future, 2014; Uzmicanje u tamu – Retreat into Darkness, 2017). Radi i serije crteža i grafičkih mapa (Okvir referencije – Frame of Reference, 2007; Promišljanje dimenzija – Thinking Dimensions, 2010), kojih motive potom prevodi u komplementarne radove, prostorne linearne strukture (Arhitektura za duhove – Room for Running Ghosts, 2011., hotel Lone, Rovinj). Izlagala i na Bijenalu arhitekture u Veneciji (2004., s Petrom Miškovićem, Leom Pelivan i Tomom Plejićem, kinetički objekt Okviri, danas ispred Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu) te samostalno u New Yorku (MOMA PS1), Veneciji (Peggy Guggenheim Collection), Berlinu (Deutsche Guggenheim), Parizu i New Delhiju.
