STRUKE:

Hooker, John Lee

Hooker [hu:'kəɹ], John Lee, američki skladatelj, gitarist i pjevač bluesa (Clarksdale, Mississippi, 22. VIII. 1917Los Altos, California, 21. VI. 2001). Jedan od najutjecajnijih predstavnika poslijeratnog električnoga bluesa.

Početkom 1940-ih seli se u Detroit, gdje razvija jedinstven stil zasnovan na slobodnoj (nerimovanoj) stihovnoj formi i arhaičnom pristupu gitarističkoj izvedbi. Početnu popularnost stekao je 1948. skladbom »Boogie Chillen«, a rano je razdoblje njegove karijere obilježilo nekoliko inovativnih izvedbi aranžiranih uz solo električnu gitaru (»Crawling King Snake«, »Hoogie Boogie«, »Weeping Willow Boogie« i dr.).

Vrhunac početne etape skladba je »I’m in the Mood« (1951), jedna od najuspješnijih u povijesti rhythm and bluesa; njezina pionirska važnost ogleda se u inventivnoj tehnici nasnimavanja gitarističkih i vokalnih dionica. Svoje dramatične, intenzivne i ritmične izvedbe, objedinjene stilskom oznakom »boogie«, Hooker u pravilu gradi na jednome ili dvama akordima izbjegavajući uobičajenu duljinu trajanja takta.

Istodobno surađujući s mnoštvom izdavačkih kuća i koristeći se različitim pseudonimima (John Lee Cooker, Delta John, The Boogie Man), proširuje popularnost među ljubiteljima bluesa i (poslije) rocka. Godine 1962. objavljuje jednu od prijelomnih snimaka kojom privlači pop-publiku (»Boom Boom«), a prva važna suradnja s rock-glazbenicima (sastav Canned Heat) zabilježena je na dvostrukom albumu Hooker ’n Heat (1971); godinu poslije ostvario je suradnju i s Vanom Morrisonom na albumu Never Get Out of These Blues Alive.

Iako je ugled stekao u području amplificirane inačice bluesa, ostao je vezan i uz njegove izvorne, folk-stilove, objedinjujući duh Mississippija i električne inovacije koje će biti ugrađene u britanski blues (The Rolling Stones, Them, The Animals) te u blues rock (rani ZZ Top, Canned Heat, Ten Years After i dr.).

Tijekom 1980-ih sudjeluje u filmu Braća Blues (1980) Johna Landisa i snima album The Healer (1989) u suradnji s različito profiliranim glazbenicima (Carlos Santana, Los Lobos, Bonnie Raitt, Robert Cray, Canned Heat), kojim oživljava karijeru. Nova inačica skladbe »I’m in the Mood«, s B. Raitt, osvojila je 1990. nagradu Grammy u kategoriji najbolje tradicionalne blues-izvedbe, a album Don’t Look Back (još jedna suradnja s Vanom Morrisonom, 1997) nagrađen je Grammyjem u kategoriji najboljega tradicionalnog albuma bluesa. Godine 1991. primljen je u Kuću slavnih rock and rolla (Rock and Roll Hall of Fame).

Citiranje:
Hooker, John Lee. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 26. 10. 2021. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=70776>.