struka(e):

Tintin (franc. izgovor [tɛ̃tɛ̃']), junak belgijskoga komičnog stripa Tintinove pustolovine (Les Aventures de Tintin) u kojem se prikazuju doživljaji mladog reportera Tintina, praćenoga psom Čupkom (franc. Milou). Autor mu je belgijski crtač i scenarist Hergé (pravo ime Georges Remi, 1907–83). Od 1929. do 1976. objavljene su 23 epizode; prvih devet epizoda do 1941. izvorno je crtano i tiskano crno-bijelo. Prvi nastavak, Pustolovine Tintina, reportera »Mladog stoljeća«, u zemlji Sovjeta, počeo je izlaziti početkom 1929. u tjednom prilogu za mlade belgijskih dnevnih novina Le Vingtième Siècle; posljednja, 24. epizoda, ostala je nedovršena i tiskana je 1986. Premda je već pri prvoj objavi strip doživio golem uspjeh u Belgiji, Francuskoj i Švicarskoj, klasični status postigao je kasnijim, scenaristički i likovno dorađenijim epizodama (napose Plavi lotos, 1936). Potkraj 1930-ih Hergéu nepotpisani počinju asistirati crtači Evany (pravo ime Eugène van Nijverseel, 1910–89), Jam (pravo ime Paul Jamin, 1911–95) i Jiv (pravo ime Jean Vermeire, 1918–2009). Zrelost tzv. čiste linije (ligne claire) belgijske škole stripa, koju odlikuje čist i moderan grafički stil bez sjenčanja te ravnomjerne, nepromjenjive linije kojima se naglašavaju obrisi, strip doseže u kanonskim epizodama tiskanima tijekom II. svjetskog rata u vodećim belgijskim dnevnim novinama Le Soir (npr. Tajna jednoroga, 1943; Blago Crvenoga Rackhama, 1944), kada Hergéu asistira crtač Jacques Van Melkebeke (1904–83), s kojim je od 1942. iznova nacrtao i obojio dotadašnje epizode; sredinom 1940-ih pridružio im se crtač Edgar P. Jacobs (1904–87). Uspjehu epizoda tiskanih 1940-ih i 1950-ih pridonijela je i promjena pripovjednoga naglaska sa špijunsko-političke tematike, koja opterećuje predratno razdoblje mnogobrojnim nacionalnim, kolonijalnim, rasnim i općenito kulturnim stereotipima (zbog čega je Hergé kasnije višestruko prepravljao ranije epizode); žanrovsko opredjeljenje stripa počinje tada naginjati isprva kriminalističkim, a potom i znanstvenofantastičnim te pustolovnim zapletima smještenima u egzotične krajeve (Sedam kristalnih kugli, 1948; U hramu sunca, 1949), a na tematskoj važnosti dobivaju prijateljstvo i idealizam, pri čemu dramaturški jača sporedni lik Tintinova prijatelja kapetana Archibalda Haddocka, kao i profesora Lovrijenca Lakmusa (franc. Tryphon Tournesol). Strip je od 1946. izlazio u omladinskom časopisu Le Journal de Tintin, a od 1950. do Hergéove smrti nastaje kolektivno u okviru Studios Hergé u kojem djeluju poslije ugledni autori stripova »čiste linije« Jacques Martin (1921–2010), Paul Cuvelier (1923–78), Bob de Moor (1925–92), Roger Leloup (r. 1933) i Jo-El Azara (pravo ime Joseph F. Loeckx, r. 1937), mahom crtajući pozadine i bojeći stripove; klasične su nove epizode Prema Mjesecu (1953), Afera Lakmus (1956) i napose intimna priča Tintin u Tibetu (1960). I kasnije su epizode bile kritizirane zbog preostataka kolonijalističkoga svjetonazora, ali i nedosljednosti u kvaliteti crteža i scenarija zbog oslanjanja na rad studija te zbog sve karikaturalnije karakterizacije protivnika (npr. Let 714 za Sydney, 1968), kao i pokušaja osuvremenjivanja likova. Epizode stripa o Tintinu prodane su u više od 200 milijuna primjeraka i prevedene na više od 70 jezika; osim adaptacija u radiodramske serije, dvije animirane TV serije, dva igrana i četiri crtana filma, kao i u računalno animirani film ostvaren tehnikom bilježenja pokreta (Tintinove pustolovine Stevena Spielberga, 2011), Tintin je izravno utjecao na nastanak stripa Spirou, a sam stil, kritiziran zbog jasnoće kojom je usađivao tradicionalne kulturne vrijednosti poput poštovanja autoriteta i društvenoga poretka, postao je predmetom postmodernističke obnove u europskom stripu i ilustraciji 1980-ih, u tzv. novoj čistoj liniji i atomskom stilu (Joost Swarte, Jacques Tardi, Ted Benoit, Yves Chaland, Serge Clerc, Milan Trenc) te i danas, premda mahom bez postmoderne parodijske intencije, ima golem odjek u svjetskom autorskom stripu (npr. André Juillard, Philippe Dupuy i Charles Berberian, Jason Lutes, Chris Ware). Na hrvatskom jeziku izišlo je prvih 17 epizoda u prijevodu Darka Macana (2010–14).

Citiranje:

Tintin. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/tintin>.