TRAŽI DALJE:
STRUKE:

Bolt, Usain

Bolt [b61595ult], Usain (puno ime Usain St. Leo Bolt), jamajački atletičar (Sherwood Content, 21. VIII. 1986). Kao pobjednik u 62 finalne utrke na velikim atletskim natjecanjima i trostruki uzastopni olimpijski pobjednik u utrkama na 100 i 200 m te dvostruki u štafeti 4 × 100 m, smatra se najvećim sprinterom u povijesti atletike.

Odrastavši u rodnome jamajačkom okrugu Trelawny odrana je pokazivao nadarenost za više sportova. Na svjetskome juniorskom prvenstvu 2002. u Kingstonu, pred brojnom domaćom publikom, osvojio je zlatnu medalju na 200 m kao najmlađi pobjednik u povijesti juniorskih svjetskih natjecanja. Na sljedećim juniorskim prvenstvima obarao je svjetske rekorde i postignuća (prvi junior koji je utrku na 200 m završio ispod 20 s), no taj je rani uspon k svjetskom atletskom vrhu usporila teža ozljeda 2004.

Vratio se 2007. osvojivši srebrnu medalju u utrci na 200 m na svjetskome seniorskom prvenstvu u Osaki. Ubrzo nakon toga počeo je trčati i na 100 m, da bi već 2008. u New Yorku oborio dotadašnji svjetski rekord sunarodnjaka Asafe Powella. Neuobičajeno visok za sprintera (1,96 m), svoje iznimne mogućnosti potvrdio je na Olimpijskim igrama iste godine u Pekingu postavši prvim atletičarem nakon Carla Lewisa koji je na pojedinačnim igrama osvojio zlatne medalje u utrkama na 100 i 200 m te prvi koji je postavio svjetske rekorde u tim disciplinama. Na svjetskome prvenstvu 2009. u Berlinu oborio je vlastite i postavio aktualne svjetske rekorde u utrkama na 100 (9,58 s) i 200 m (19,19 s) te osvojio zlatnu medalju u štafeti 4 × 100 m, a 2011. u Daeguu osvojio zlatne medalje u utrkama na 200 m i štafeti 4 × 100 m. Pobjede u utrkama na 100 m i 200 m te štafeti 4 × 100 m, gdje je s Nestom Carterom, Michaelom Fraterom i Yohanom Blakeom postavio aktualni svjetski rekord (36,84 s), ponovno je ostvario na Olimpijskim igrama 2012. u Londonu. Te uspjehe nastavio je na svjetskim prvenstvima 2013. te 2015., kao i na Olimpijskim igrama u Rio de Janeiru 2016., osvojivši na svima po tri zlatne medalje (utrke na 100 m, 200 m, 4 × 100 m). Nakon svjetskoga prvenstva 2017., gdje je u utrci na 100 m osvojio brončanu medalju, te ozljede koja je slijedila, okončao je atletsku karijeru.

U koautorstvima je objavio autobiografije Moja priča: 9,58: biti najbržim čovjekom na svijetu (My Story: 9:58: Being the World’s Fastest Man, 2010), Najbrži čovjek današnjice: istinita priča o Usainu Boltu (The Fastest Man Alive: The True Story of Usain Bolt, 2012), Brži od munje: moja priča (Faster than Lightning: My Story, 2013).

Citiranje:
Bolt, Usain. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 10. 8. 2022. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=71060>.