Sejranović, Bekim, bosanskohercegovački i hrvatski književnik i prevoditelj (Brčko, 30. IV. 1972 – Banja Luka, 21. V. 2020). Od 1985. živio je u Rijeci, gdje je studirao na Pomorskom fakultetu te kroatistiku na Filozofskom fakultetu, a od 1993. u Oslu, gdje je 1999. diplomirao južnoslavenske jezike i književnosti na studiju europskih jezika pri Det historisk-filosofiske fakultet (danas Fakultet humanistike) Sveučilišta u Oslu, na kojem je 2001‒06. radio kao lektor i predavač. Potom je živio u Ljubljani (2011–14) te u Zagrebu (2015–18). Središnja je tema njegove prozne fikcije, počev od zbirke kratkih priča Fasung (2002), autobiografski temeljeno iskustvo egzistencijalne nelagode i društvene neukorijenjenosti, pripovjedno oblikovano oko središnje, prototipske figure antijunaka, suvremenoga nomada u vječnom bijegu od građanske svakidašnjice, što je pridonijelo širokoj popularnosti njegovih djela, napose romana (Nigdje, niotkuda, 2008; Ljepši kraj, 2010; Sandale, 2013; Tvoj sin Huckleberry Finn, 2015., napisan i prvotno objavljen iste godine na norveškom kao Din sønn Huckleberry Finn; Dnevnik jednog nomada, 2017), u kojima se taj tematski kompleks razrađuje digresivno, fragmentarno i anegdotalno kroz naraciju pojedinačnih životnih epizoda (djetinjstvo i odrastanje bez roditelja, rat i izbjeglištvo, frustracije imigrantskoga života, obiteljske i ljubavne traume, ovisnost o opojnim drogama i bolest), a pripovjedna autoreferencijalnost i nelinearni metafikcionalni komentar pridonose razgradnji granica proznih žanrova. Prevodio je s norveškoga (Frode Grytten, Jostein Gaarder i dr.), preveo i priredio antologiju norveške kratke priče Veliki pusti krajolik (2001) te objavio studiju Modernizam u romanu Isušena kaljuža Janka Polića Kamova (2001). Posmrtno su mu tiskana Sabrana djela (I–V, 2020).
