Gehrig [ge'rig], Louis Henry (pravo ime Ludwig Heinrich Gehrig; poznat kao Lou Gehrig), američki igrač bejzbola (New York, 19. VI. 1903 – New York, 2. VI. 1941). Podrijetlom iz obitelji njemačkih useljenika, zapažen zarana kao amaterski ljevoruki igrač prve baze. Napustio je studij zbog profesionalne karijere te debitirao 1923. u klubu New York Yankees, gdje je kao dio znamenite šestorice udarača zvane Ubojita postava – Murderers’ Row (uz Earlea Combsa, Marka Koeniga, Babea Rutha, Boba Meusela i Tonyja Lazzerija) igrao do povlačenja 1939. i šest puta (1927–28., 1932., 1936–38) osvojio prvenstvo Sjedinjenih Američkih Država i Kanade (World Series). Jedan od najvećih igrača bejzbola, iznimno silovita udarca i izdržljivosti, odigrao je 2130 uzastopnih utakmica (1925–39), dvaput je (1927., 1936) proglašen najvrjednijim igračem Američke lige (American League),a 1934. osvojio je tzv. trostruku krunu (Triple Crown), iznimno rijetko igračko postignuće u najvećem postotku udarenih lopti (batting average), broju optrčavanja (home runs) i broju bodova osvojenih udarcima (runs batted in). Povukao se nakon što mu je dijagnosticirana amiotrofična lateralna skleroza (amiotrofija), poslije poznata kao »Gehrigova bolest«; zapamćen je njegov oproštajni govor na stadionu Yankeesa pred 60 000 navijača. O njegovu je životu objavljeno više biografija, a 2020. Izgubljeni memoari Loua Gehriga (Lou Gehrig: The Lost Memoir). Nastupio je 1938. u glavnoj ulozi u vesternu Rawhide (režija Ray Taylor), o njemu je 1942. snimljen film Ponos Yankeesa (The Pride of the Yankees, režija Sam Wood), gdje ga je tumačio Gary Cooper. U Kuću slavnih američkoga bejzbola uvršten je 1939.
