struka(e): građevinarstvo | rudarstvo

detonator (prema lat. detonare: grmjeti), naprava namijenjena aktiviranju eksploziva. Rabi se kao upaljač cjelokupnog eksplozivnog sredstva, a puni se osjetljivim inicijalnim eksplozivom. Sastoji se od metalne ili plastične čahure koja sadržava primarno (npr. olovni azid) i sekundarno eksplozivno punjenje (pentrit ili druge kombinacije eksploziva), a masa eksploziva obično ne prelazi dva grama. S obzirom na način njegova aktiviranja može biti električni (toplinski učinak električne struje inicira pirotehničku smjesu zapaljive glavice detonatora) i neelektrični (aktiviranje detonatora detonirajućim i sporogorećim štapinom ili udarnom cjevčicom). Ima široku primjenu u građevinarstvu (npr. pri gradnji tunela), rudarstvu te pri rušenju starih zgrada velikih površina. U vojništvu je detonator sastavni dio upaljača projektila i minsko-eksplozivnih sredstava.

Američki kemičar Robert Hare napravio je 1832. prvi električni detonator. Najveći pomak u razvoju inicijalnih sustava za detonaciju eksploziva pokrenuo je Alfred Nobel 1863. kada je patentirao detonator s tekućim nitroglicerinom, a 1865. detonator sa živinim fulminatom. To su ujedno bili prvi komercijalni detonatori. Prvi električni detonator s premosnicom patentirao je 1870. Julius Smith, a zatim i električni detonator s usporenjem koji se koristio sporogorećim štapinom kao usporivačkim sredstvom. Poduzeće Nobel patentiralo je 1967. neelektrični sustav za iniciranje eksploziva pod nazivom Nonel, čime je unaprijeđeno masovno miniranje i znatno povećana sigurnost pri izvođenju minerskih radova. Prva pojava elektroničkih detonatora datira iz 1986., a njihov daljnji razvoj potaknut je potrebom određivanja točnog vremena kašnjenja detonacijskoga procesa u pojedinoj minskoj bušotini, koje je najvažnije za kvalitetno izvođenja procesa miniranja. Regulacijom najmanjega vremena kašnjenja do ±1 ms, elektroničkom sustavu iniciranja pridodana je i sigurnost prigodom uporabe na minskome polju sustavom elektroničkoga kodiranja pojedinih detonatora, njihovom pozicijom unutar vremenskog rasporeda otpucavanja te višestrukom kontrolom ispravnosti i pravilnog spajanja detonatora.

Citiranje:

detonator. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 24.4.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/detonator>.