struka(e): religija

suovetaurilije (lat. suovetaurilia), u rimskoj religiji, spoj triju životinjskih žrtava klanica u sklopu obrednoga pročišćenja, tj. lustracije. Razlikuju se manje (suovetaurilia minora ili lactentia: mladunčad koja još siše) – odojak, janje i tele – i veće suovetaurilije (suovetaurilia maiora) – vepar, ovan i bik. Izvorno su se prinosile bogu Marsu (osobito pri lustraciji rimske vojske), ali su se mogle prinijeti svakom božanstvu kao žrtva očisnica (prinosi Deji Diji), napose u državnim lustracijskim obredima amburbiumaambarvalije i u svetkovinama poput luperkalija. Opis obreda sačuvan je u Katonovu djelu O poljodjelstvu (De agricultura). Od I. st. pr. Kr. prinosile su se i nerimskim božanstvima (npr. Mitri) u rubnim provincijama Rimskoga Carstva (Galija, Mezija).

Citiranje:

suovetaurilije. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013. – 2024. Pristupljeno 24.4.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/suovetaurilije>.