Velikić, Dragan, srpski književnik (Beograd, 3. VII. 1953). U Puli, središnjem, mitskom mjestu njegova pripovjedačkog imaginarija, živio je s prekidima 1958–81. Diplomirao je književnost na Filološkome fakultetu u Beogradu, potom 1994–98. bio urednik izdavačke djelatnosti Radija B92. Od kraja 1990-ih živio je povremeno u inozemstvu (Budimpešta, Beč, München, Bremen, Berlin), zatim ponovno u Beogradu; bio je veleposlanik Republike Srbije u Austriji 2005‒09. Objavio je niz međunarodno zapaženih romana – Via Pula (1988), Astragan (1991), Hamsin 51 (1993), Severni zid (1995), Danteov trg (1997), Slučaj Bremen (2001), Dosije Domaševski (2003), Ruski prozor (2007; NIN-ova nagrada), Bonavia (2012), Islednik (2015; NIN-ova nagrada), Adresa (2019), u kojima je potraga za hibridnim, podvojenim i zajedničkim kulturnim korijenima usmjerena podjednako na povijesne i suvremene aporije srednjoeuropskoga prostora, s izravnim tematskim osloncem na autobiografsku proživljenost različitih europskih krajeva i identiteta. Objavio je i zbirke novela Pogrešan pokret (1983), Staklena bašta (1985) i Beograd i druge priče (2009), knjige eseja YU-tlantida (1993), Deponija (1994), Stanje stvari (1998), Pseća pošta (2006), O piscima i gradovima (2010), Bratstvo po mrlji (2018) i Doktori barona Minhauzena (2019), te, u koautorstvu, monografiju Pula – grad interval (2014).
