Trogrlić, Marko, hrvatski povjesničar (Zadvarje, 19. V. 1972). Povijest je diplomirao na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Beču (1997), gdje je 2001. doktorirao tezom Ivan Skakoč (1752–1837): život i djelo (Ivan Skakoc (1752–1837): Leben und Werk), koja je kao knjiga objavljena 2013. Također je diplomirao kršćansku filozofiju na Filozofskom fakultetu Družbe Isusove u Zagrebu (1997) i teologiju na Papinskom Sveučilištu Svetoga Križa u Rimu (2002); 2019. zaredio se za katoličkoga svećenika u Vojnom ordinarijatu Republike Hrvatske. Radio je na Odsjeku za povijest Sveučilišta u Zadru (2002–06), a potom na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Splitu (od 2014. redoviti profesor; dekan fakulteta 2009–13). Bio je gostujući profesor na poslijediplomskom doktorskom studiju Europskog sveučilišta u Rimu (Università Europea di Roma) 2013–16. Bavi se novovjekovnom povijesti Dalmacije od kraja XVIII. do početka XX. st. s naglaskom na analizu politike raznih austrijskih vlada vođenih kako promjenama unutarnjeg uređenja Habsburške Monarhije i Austro-Ugarske tako i promišljanjem i definiranjem njezina vanjskopolitičkoga položaja u srednjoeuropskom i jadranskom kompleksu kao i prostoru jugoistočne Europe. S Neviom Šetićem napisao je knjigu Dalmacija i Istra u 19. stoljeću (2015). Sa Stjepanom Matkovićem priredio je knjige Iz korespondencije Josipa Franka s Bečom: 1907. – 1910. (2014) i Političke bilješke Ante Trumbića: 1930. – 1938. (I–II, 2019), s Konradom Clewingom knjigu Dalmacija – neizbrušeni dijamant: habsburška pokrajina Dalmacija u opisu namjesnika Lilienberga (2015), a samostalno knjigu Dostojan vojnik Jelačića bana: autobiografski zapisi dalmatinskog namjesnika Gabrijela Rodića (2017) te ih sve popratio uvodnim studijama i komentarima. Dobitnik je nagrade HAZU-a za područje društvenih znanosti (2019) i skupne nagrade Grada Splita (2019). Od 2022. dopisni član Austrijske akademije znanosti.
