Young [jʌŋ], Neil, kanadski kantautor (Toronto, 12. XI. 1945). Profesionalnu karijeru započeo je 1960-ih u lokalnim sastavima. Podjednako sklon električnim rock-formama i komornim akustičnim folk-stilizacijama, što mu je ostalo trajnom značajkom, isprva je nastupao pod snažnim utjecajem Boba Dylana. Preselivši se 1966. u Los Angeles, osnovao je ondje s američkim gitaristom, pjevačem i skladateljem Stephenom Stillsom utjecajan sastav Buffalo Springfield, a nakon njihova razlaza samostalno je, bez osobita komercijalnog uspjeha, debitirao albumom Neil Young (1969). Iste je godine, u suradnji s pratećim sastavom Crazy Horse, objavio zapažen album Everybody Knows This Is Nowhere, a s Davidom Crosbyjem, Stillsom i Grahamom Nashom (»supergrupa« Crosby, Stills, Nash & Young) 1970. iznimno popularan album Déjà Vu te 1971. dvostruki koncertni 4 Way Street. Potom im je povremeni član (albumi American Dream, 1988., i Looking Forward, 1999), dok u međuvremenu objavljuje neke od svojih najvažnijih samostalnih ostvarenja: albume After the Goldrush (1970) i Harvest (1972), na kojima do izražaja dolazi njegov emocionalan, nazalni tenor, te pesimizmom obojenu trilogiju Tonight’s the Night (snimljen 1973., objavljen 1975), koncertni Time Fades Away (s turneje 1973) i On the Beach (1974), s temama smrti, borbe s ovisnošću, krivnje i alijenacije. Dosegavši u tim djelima vrhunce svojega opusa, skladbe te faze probrane su 1977. na trostrukom kompilacijskom albumu Decade. Značajno je ostvarenje i album Rust Never Sleeps (1979), djelomična reakcija na supkulturu punka.
Iako mu daljnje stvaralaštvo obilježavaju dva naoko suprotstavljena, no komplementarna usmjerenja (akustični country folk i »sirovi« električni rock, gdje je zamjetno i njegovo gitarističko umijeće), tijekom 1980-ih žanrovski zadire i u područje synth-popa (Trans), rockabillyja (Everybody’s Rockin’), oba 1983., i rhythm and bluesa (This Note’s for You, 1988). Cijenjeni album Harvest Moon (1992) naslovom i ugođajem izravan je produžetak albuma Harvest, Sleeps With Angels (1994., sa sastavom Crazy Horse) smatra se jednim od važnijih ostvarenja kasnijeg razdoblja, a nove naraštaje sklone alternativnom i underground rocku te supkulturi grungea privukao je albumima agresivnijega zvuka Ragged Glory (1990., s Crazy Horse) i Mirror Ball (1995., sa skupinom Pearl Jam).
U XXI. st. rijetko doseže nekadašnje standarde, iako objavljuje mnogo, uključujući i arhivske snimke (npr. albumi Hitchhiker, snimljen 1976., objavljen 2017., i Homegrown, snimljen 1974–75., objavljen 2020); iznimke su albumi Toast (snimljen 2001., objavljen 2022), sa sastavom Crazy Horse, uspjeli spoj gitarističke glazbe i intimističkih stihova o ljubavnim bolima, te konceptualni »audioroman« Greendale (2003). Kasniji mu je opus obilježen izravnijim političkim i aktivističkim, ekološkim porukama, pa u nizu »protestnih« albuma (Living With War, 2006; Americana, 2012., s Crazy Horse; The Monsanto Years, 2015) sve zamjetnije napušta ispovjedni ton ranijih ostvarenja.
Mnoge od njegovih pjesama (»Heart of Gold«, »Southern Man«, »Ohio«, »Powderfinger«, »Harvest Moon«, »The Needle and the Damage Done«, »After the Gold Rush«, »Old Man«, »Like a Hurricane«, »Down by the River«, »Cortez the Killer«, »Ambulance Blues«, »Rockin’ in the Free World«) pripadaju vrhuncima američke kantautorske i rock-glazbe; utjecao je presudno na americanu, country rock i indie rock (Sonic Youth, Radiohead, Wilco, Jack White i dr.). Skladao je glazbu za filmove (npr. Mrtav čovjek – Dead Man Jima Jarmuscha, 1996). Objavio je autobiografiju Stjecanje skupocjenog mira (Waging Heavy Peace, 2012) te memoarske zapise Specijalno izdanje: memoari o životu i automobilima (Special Deluxe: A Memoir of Life & Cars, 2014). Dvaput je uveden u Kuću slavnih rock and rolla (Rock and Roll Hall of Fame): kao samostalni umjetnik 1995. te kao član sastava Buffalo Springfield 1997.
