Besarabija, povijesno-geografsko područje između Dnjestra, Pruta, ušća Dunava (rukav Kilija) i crnomorske obale. Pretežno ravnica s brežuljcima (Srednjomoldavska uzvisina, do 429 m) na sjeveru i jezerima na jugu. Umjereno kontinentalna klima u primorju prelazi u polustepsku. Velik dio Besarabije prekriven je plodnom zemljom crnicom (uzgoj žitarica, vinove loze, voća), osim stepskoga primorja koje je prezasićeno solju. Samo 5% tla pokriveno je šumom. Najveći dio Besarabije pripada Moldaviji, dok mali dio na sjeveru (okolica Hotina) i jugu (Budžak) pripada Ukrajini. – Nastanjena od prapovijesti, od III. st. pr. Kr. naseljavaju je istočnogermanski Bastarni, u II. i I. st. pr. Kr. pod vlašću je Dačana, 107. osvojili su je Rimljani i pripojili provinciji Daciji. Za seobe naroda osvajali su je Vizigoti u III. st., Huni i Bugari u V., Avari u VI., Ugri u IX. te Pečenezi u XI. st. U X–XI. st. bila je u sastavu Kijevske Rusije, u XII–XIII. st. pripadala je Galičko-volinskoj Kneževini; od 1240. samostalna, a u XIV. st. pokorio ju je vlaški knez Basarab I. po kojemu je i nazvana. God. 1367. ujedinjena je s Kneževinom Moldavskom, potkraj XV. st. pripala Osmanskomu Carstvu, a 1812. Rusiji. Između 1814. i 1842. u Besarabiju se naseljavaju Nijemci iz Švapske i sr. Njemačke. Pariškim mirom 1856. pripojena je Moldaviji, a Berlinskim ugovorom 1878. vraćena Rusiji. Rumunjska je anektirala Besarabiju 1918., a Pariški ugovor između Francuske, Velike Britanije, Italije, Japana i Rumunjske od 28. X. 1920. to je potvrdio. God. 1940. zaposjeo ju je SSSR, a na temelju njemačko-sovjetskog sporazuma iz Besarabije je iseljeno oko 93 000 Nijemaca. Iduće godine ponovno ju je zaposjela Rumunjska. Mirovnim ugovorom iz 1947. pripala je SSSR-u, i to većim dijelom Moldavskoj SSR, a manjim Ukrajinskoj SSR. Od 1990. u Republici Moldaviji.
