abdukcija (latinski abductio: odvođenje).
1. Formalno zaključivanje od posljetka (conclusio) i pravila (maior) na dani slučaj (minor), od učinka na uzrok. Sastavni je dio svake hipoteze. Pored dedukcije i indukcije treći način logičkog zaključivanja, opisan prvi put kod Ch. S. Peircea 1867. Dok kod deduktivnog zaključivanja konkluzija nužno slijedi iz premise, kod induktivnog i abduktivnog zaključivanja konkluzija slijedi samo iz vjerojatnosti. Za Piercea se time nužno uspostavlja određena vrst tautologije, odnosno »circulus fructuosus«, pri čemu se na kružan način uspostavlja hermeneutička sinteza učinka i uzroka.
2. → adukcija