struka(e):

bioelektricitet (bio- + elektricitet), stvaranje ili djelovanje električne struje ili napetosti u živim organizmima. Električna aktivnost živoga tkiva stanična je pojava koja ovisi o rasporedu električnog naboja na staničnoj membrani. S vanjske i unutarnje strane sakupljeni su električki nabijeni ioni pa membrana djeluje kao kondenzator, a stvoreni naboj zove se membranski potencijal (→ akcijske struje). Taj potencijal omogućuje brzu reakciju (reda veličine milisekundi), ali samo pri podražajima jačima od praga podražljivosti. Bioelektrične pojave javljaju se u prvome redu pri prijenosu signala u živcima i pri pokretanju fiz. procesa u mišićima te u receptorima svjetla, zvuka, dodira i u žljezdanim stanicama. Makroskopske manifestacije električnog naboja očite su u životinja s el. organima kao što su šarena drhtulja (Torpedo marmorata) i električna jegulja (Electrophorus electricus), koje mogu proizvesti el. napon od nekoliko stotina (220, 650) volti kojim omamljuju ili usmrćuju plijen. Neke se ribe koriste električnim poljem da bi osjetile prisutnost ostalih riba.

Citiranje:

bioelektricitet. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/bioelektricitet>.