TRAŽI DALJE:
STRUKE:

biskupija

biskupija (dijeceza), u crkvenoj organizaciji, teritorij kojim upravlja biskup. Naziva se prema mjestu ili gradu gdje su središnja, stolna crkva (katedrala) i sjedište biskupa, a rjeđe prema pokrajini (Bosanska, Srijemska biskupija). U rimskoj državi dijeceza je bila upravna jedinica koja je najprije obuhvaćala dio provincije, a poslije više pokrajina. Tako i crkvena teritorijalna podjela preuzima trodijelnu rimsku (grad – provincija – carska dijeceza): biskupija – metropolija – patrijarhat. U početku kršćanstva svaka lokalna zajednica naziva se Crkvom. Njome upravlja biskup i obavlja sve službe, a pomažu mu svećenici, đakoni i dr. Tek od IV. st. postoje zajednice koje vodi svećenik (župa). U doba Karla Velikoga na Zapadu svaka crkva, pa i privatna (vladarova), ima svojega biskupa. Sve do kraja srednjega vijeka biskupija i župa su sinonimi, a tek se poslije učvršćuje podjela. Od XIV. st. papa ima isključivo pravo postavljanja i smjenjivanja biskupa. Svaka biskupija kod stolne crkve ima zbor kanonika i prebendara (kaptol), poslije sjemenište, školu i dr. U antičkome Iliriku postojalo je više biskupija, od kojih su u doba seobe naroda neke nestale, druge se očuvale (Salona kraj Splita, u Istri) i nastale nove, te postale središtem kršćanstva u doseljenih Hrvata.

Citiranje:
biskupija. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 5. 7. 2022. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=7879>.