Bismarckovi otoci [bi'zmark~] (engl. Bismarck Archipelago), vulkansko otočje u Melaneziji (Tihi ocean) sjeveroistočno od Nove Gvineje, Papua Nova Gvineja; 57 980 km², oko 218 000 st. (1966). Obuhvaća tri veća otoka: New Britain (35 144,6 km²), New Ireland (7404,5 km²), Lavongai (New Hanover; 1227,1 km²) te mnogobrojne otoke otočjâ Admiralitetski otoci (Admiralty Islands), Duke of York (Neu Lauenburg) i Witu (Vitu). Veći su otoci pretežno goroviti; mnogo aktivnih vulkana (New Britain). Uz obale su koraljni grebeni. Klima je tropska; godišnja količina oborina 2500 do 3000 mm. Gorja su obrasla vlažnom tropskom šumom. Stanovnici su Melanezijci i Papuanci, bave se poljodjelstvom (kokosova palma, kakaovac, kava, šećerna trska, pamuk) i ribarstvom. Glavna naselja i luke: Rabaul (New Britain), Kavieng (New Ireland), Lorengau (Admiralitetski otoci). – Otoke su 1616. djelomično otkrili J. Le Maire i W. C. Schouten, a poslije su ih istražili A. J. Tasman, W. Dampier, P. Carteret, L. A. Bougainville i A. J. B. D’Entrecasteaux. Od 1884. do 1914. pripadali su Njemačkoj. Do proglašenja neovisnosti Papue Nove Gvineje (1975) bili su pod upravom Australskoga Saveza i skrbništvom UN-a.
