TRAŽI DALJE:
STRUKE:

Blaga, Lucian

Blaga [bla'ga], Lucian, rumunjski književnik (Lancrăm, 9. V. 1895Cluj, 6. V. 1961). Jedan od najosebujnijih rumunjskih pjesnika međuratnog razdoblja, dramski pisac, esejist i filozof, sveučilišni profesor. U svojoj teoriji spoznaje oslanja se o dogmatsko-agnostičku metodu (Trilogija spoznaje – Trilogia cunoaşterii, 1943), a u objašnjavanju umjetničkog stvaralaštva inzistira na čimbeniku nesvjesnoga (Trilogija kulture – Trilogia culturii, 1944) te ističe relativnost djela u vremenu i prostoru. Prve zbirke pjesama, npr. Pjesme svjetlosti (Poemele luminii, 1919), prožete su dionizijskom opijenošću prirodom i njezinim plodovima. Zatim se okreće pravoslavlju; pjesme mu postaju čiste i koncizne, bogate metaforama i simbolima, prožete sjetnom čežnjom i opsesijom smrću, vraćaju se prostorima pjesnikove zemlje i problemima njegova doba: U velikom prolaženju (În marea trecere, 1924), Pohvala sna (Lauda somnului, 1929), Na dvorima sjete (La curţile dorului, 1938). U doba socrealizma posvetio se prevođenju, premda mu je važna zbirka Pjesme (Poezii) izašla 1962. Teatar mu je poetski, njeguje pjesničku sliku i mit: Zamolxe (1921), Meštar Manole (Meşterul Manole, 1927).

Citiranje:
Blaga, Lucian. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2020. Pristupljeno 25. 9. 2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=8033>.