agon (grč. ἀγών: borba, natjecanje).
1. U antičkoj Grčkoj, natjecanje na javnim svečanim priredbama. Agoni su se obično dijelili na gimnastičke, hipičke (natjecanje u vožnji i jahanju) i glazbene (natjecanje u glazbi, pjesništvu i plesu). Najznamenitiji su panhelenski agoni na Olimpijskim, Istamskim, Pitijskim i Nemejskim natjecajima. Nagrada je pobjedniku maslinov, lovorov ili bršljanov vijenac.
2. U kazališnom životu Helade, natječaj kojim su se odabirala djela za izvedbu, njihovi tumači i sama izvedba tragedija ili komedija, jer su se njihovi pjesnici međusobno natjecali za prvu nagradu. Po agonu i nazivi za glumce: protagonist, deuteragonist, tritagonist (prvi, drugi, treći glumac).
3. U staroj atičkoj komediji treći tradicionalni dio, nakon paroda a prije parabaze; rasprava između dvojice glavnih junaka, zastupnika suprotstavljenih načela koja su u korijenu komičnoga sukoba, pri čemu svaku stranu podupire polovica kora. Neke komedije nemaju agon u formalnom smislu, nego neki ekvivalentan prizor.