Boglić, Ante, hrvatski pjesnik, publicist i operni pjevač (Ston, 14. XII. 1896 – Zagreb, 3. VII. 1949). Polazio je poljodjelsku školu u Splitu, a učiteljsku u Arbanasima; u I. svjetskom ratu dezertirao s talijanskoga fronta. Bio je fizički radnik, putujući glumac, operetni pjevač i novinski korektor; pjevač u zboru opere HNK-a u Zagrebu te u operi Narodnog pozorišta Beogradu (nešto mu je veća uloga tek ona Drugoga studenta u Amerikanskoj jahti u splitskoj luci M. Begovića i I. Tijardovića 1933). Bio je tajnik Mesnog udruženja glumaca u Beogradu, Centralne uprave udruženja glumaca te beogradske Opere (1938–41), a poslije rata tajnik Opere zagrebačkoga HNK-a (1945), Društva književnika Hrvatske (1947) te Matice hrvatske (1948). Pripadnik međuratnoga komunističkog pokreta, javio se kao angažirani pjesnik socijalističke orijentacije i revolucionarne tematike (Pesme, 1926; Ledene kiše, 1928) i suradnik mnogih novina lijeve orijentacije. Njegovu zbirku Crteži sa periferije (1930) kritika smatra jednom od prvih knjiga socijalne poezije u nas. Izabrane pjesme objavljene su mu 1965 (Veliki koraci) i 1971 (Izabrana djela).
