bol, primarno tjelesni osjet izazvan podražajima receptora za bol, koji zajedno s odgovarajućim višim dijelovima živčanog sustava osiguravaju prijam »biološkog alarma« namijenjenog zaštiti jedinke od štetnih vanjskih utjecaja ili opasnih zbivanja u tijelu. Predstavljajući kompleksni osjet, kombiniran s osjetima dodira, pritiska, temperature, dubokog i visceralnog osjeta, bol kod čovjeka zauzima posebno mjesto u okviru individualnoga duševnog života i iskustva svakog pojedinca. Osjet boli redovito je praćen čuvstvom neugode, a u ponašanju se očituje kao nastojanje da se prekine djelovanje bolnog podražaja i prekine ili ublaži osjet boli. Osjetljivost za bol, osim o intenzitetu bolnog podražaja, ovisi o nekim značajkama ličnosti, emocionalnom stanju (u stanjima tjeskobe i potištenosti bolni su osjeti pojačani) te o sociokulturnoj sredini (različite kulture u različitom stupnju potiču toleranciju na bol). Među psihološkim čimbenicima koji utječu na doživljaj boli važnu ulogu imaju percipirana kontrola nad bolnim podražajima, razumijevanje uzroka boli te tzv. sekundarna dobit (neke beneficije, povećana pozornost okoline itd.). Živčani (spinotalamički) putovi za prijenos boli zajednički su s onima za prijenos osjeta za toplo i hladno, a njihove supkortikalne veze omogućuju bolne reakcije i kod čovjeka u besvjesnom stanju. Svjesni osjet doživljava se na razini moždane kore, koja je istodobno sijelo svih najviših čovjekovih doživljavanja i cjelovita psih. života; zato psihički čimbenici imaju vrlo važnu ulogu u individualnom doživljavanju boli i modifikaciji bolnih osjeta. Za ublažavanje boli koristi se veći broj psiholoških postupaka, različiti psihoterapijski postupci, relaksacija, otklanjanje pozornosti i dr.
Bol se može osjetiti u obliku paljenja, bodenja, rastezanja, može biti grčevita ili poput pritiska. Receptori za bol odgovaraju na informacije o oštećenju tkiva, pa postoje i specifični receptori za natezanje tkiva, za patološke promjene u biokem. osobinama tkiva i sl. Nema znatnije mogućnosti prilagodbe na bol, no postoje središnje i perifernije smješteni mehanizmi živčanog sustava, koji sudjeluju u modifikaciji bolnih senzacija, njihovu smanjenju (npr. »maskiranje« zvučnim podražajima) ili njihovu pojačavanju, odn. izazivanju doživljaja boli kad nema odgovarajućega perifernog štetnog podražaja (→ neuralgija; kauzalgija; talamička bol), čak i u amputiranom dijelu tijela (fantomska bol). Kompleksnim živčanim vezama bol se može projicirati iz žarišta bolesti u dijelove tijela, koji nisu zahvaćeni patološkim procesom (»prenesena bol«, npr. bol u ruci kod bolesti srca). Organski u uzrokovanoj boli valja utvrditi uzrok pa je uzročno liječiti, a primjenjuju se i analgetici. Za praktične svrhe razlikuje se »fiziološka bol« radi zaštite od štetnih utjecaja, od »patološke boli« što nastaje kompleksnim centralnim, katkad i psih. mehanizmima. U nastanku bolnih osjeta igraju ulogu oslobođene niskomolekularne tvari (histamin, serotonin, bradikinin), a u centralnom potiskivanju boli analognu ulogu imaju endorfini.
Izrazom bol često se označuju i neki čuvstveni doživljaji kao što su npr. duboka žalost i patnja.
