struka(e):
Bolić, Vlaho
hrvatski svećenik i pjesnik
Rođen(a): Dubrovnik, 21. IX. 1717.
Umr(la)o: Dubrovnik, 16. II. 1756.

Bolić, Vlaho, hrvatski svećenik i pjesnik (Dubrovnik, 21. IX. 1717Dubrovnik, 16. II. 1756). U isusovački red stupio 1733. u Rimu, gdje je učio filozofiju i teologiju. Predavao na gimnazijama u Loretu, Perugi, Pistoi, Livornu i na Rimskom kolegiju. God. 1749. vratio se u Dubrovnik i dvije godine predavao filozofiju, a nakon toga djelovao kao propovjednik bratovštine Dobre smrti; umro od kuge. Od njegovih latinskih pjesama tek je nekoliko objavljeno tiskom, i to posmrtno, a golema je većina ostala u rukopisu. Riječ je o žanrovski raznolikim sastavcima: lirskim pjesmama, eklogama, idilama, poslanicama, elegijama, odama i epigramima, pretežno duhovne tematike. Pjesme iz ranijega razdoblja odlikuju se baroknim obilježjima, a kasniji su stihovi pod vidljivim utjecajem klasicističke poetike. U rukopisu je ostavio i opsežnu zbirku korizmenih propovijedi na hrvatskom jeziku.

Citiranje:

Bolić, Vlaho. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 28.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/bolic-vlaho>.