Bonamici [bonami:'či], Eligio, hrvatski pijanist, orguljaš, dirigent i skladatelj (San Agostino blizu Ferrare, 18. III. 1847 – Split, 1915). Studirao na konzervatoriju u Bologni. Profesionalnu karijeru započeo u Budriju, a nastavio u Splitu kao katedralni kapelnik i orguljaš (1875–86). U to doba pratio pjevače diletante pri klubu Armonia i obnašao dužnost glazbenog pedagoga pri gimnaziji. Zbog pristajanja uz program autonomaša, na prijevremenim izborima izgubio službu kapelnika i orguljaša (1886). Otada se posvetio pedagoškom radu i koncertiranju sa splitskim društvima Società filarmonica i Società Corale. Skladao minijature za glasovir (Pezzo fantastico, Nuovo Anno), koračnicu za gudače (Lega nazionale), djela za puhački orkestar (Mughetto montenegrino) i Simfoniju (1900). Drži se da su Bonamicijeve svjetovne skladbe izgubljene. Skroman opus crkvenih skladba čini 5 misa, Miserere, litanije i motet, a uzor su mu G. Meyerbeer, G. Donizetti, G. Rossini i G. Verdi.
