borci, osobe koje prema međunarodnom ratnom, odnosno humanitarnom pravu izravno sudjeluju u neprijateljstvima. Pripadnici su redovitih oružanih snaga. Haške konvencije o zakonima i običajima rata na kopnu iz 1899. i 1907. te Ženevske konvencije za zaštitu žrtava rata iz 1949. status borca priznaju i pripadnicima milicija i dragovoljačkih odreda, uključujući pripadnike organiziranih pokreta otpora, ako ispunjavaju sljedeće uvjete: 1. da im na čelu stoji odgovorna osoba; 2. da imaju određeni i na daljinu prepoznatljiv znak raspoznavanja; 3. da otvoreno nose oružje; 4. da svoje operacije izvode u skladu s ratnim zakonima i običajima. Zbog izmijenjenih uvjeta u kojima se sve češće odvijaju oružani sukobi i radi pojačanog razlikovanja od civilnog pučanstva, Dopunski Protokol I. iz 1977. Ženevskim konvencijama o zaštiti žrtava međunarodnih oružanih sukoba propisao je da borac zadržava taj status i onda kad ispunjava samo uvjet da otvoreno nosi oružje za vrijeme vojnog djelovanja, odnosno za vrijeme dok ga protivnik može vidjeti tijekom razvrstavanja u bojni poredak koje prethodi napadu u kojem će sudjelovati. Ako padne pod vlast protivničke zaraćene stranke, borac ima status ratnog zarobljenika, a i inače – osobito ako je ranjen, bolestan ili je zbog drugog razloga napustio borbu – uživa zaštitu na temelju međunarodnog ratnog, odnosno humanitarnog prava. Za povredu odredaba toga prava odgovornost snosi borac osobno i stranka sukoba čiji je pripadnik.
