Bororo, velika skupina južnoamer. Indijanaca paleoamer. jezika iz jezične por. Bororo-Otuke. U prošlosti su bili naseljeni na brazilskoj visoravni Mato Grosso (gornji tokovi rijeka Praguaya i Parane), a u drugoj pol. XX. st. još su prisutni u porječju rijeka Paraguaya i Araguaia. Temelj kulture bili su lov i skupljaštvo. Lovili su lukom i strjelicom, te kijačom, a na poticaj vračeva išli su u kolektivne lovne pohode kojima su prethodile obredne pripreme. Bavili su se pletenjem, niti su dobivali od ljudskih vlasi. Katkad su ukrašavali donje usne perom, a nosnice štapićem. Društv. organizacija temeljila se na sustavu dviju klasa (tzv. plemenske polovice), dobnim razredima i muškaračkim društvima. Prevladavao matrijarhat. Imali su mnogobrojne inicijacijske i posmrtne običaje. U vjerovanjima je posebno mjesto imao totemizam i štovanje jaguara, kojemu su u čast izvodili maskirane obredne plesove.
