TRAŽI DALJE:
STRUKE:

Borovo

Borovo, naselje i općinsko središte na desnoj obali Dunava, 9 km sjeverozapadno od Vukovara; 5056 st. (2011). Do 1990-ih najveći dio istoimenog naselja koje je obuhvaćalo i današnju vukovarsku gradsku četvrt Borovo naselje. Stanovništvo se tradicionalno bavi poljoprivredom, a u novije doba proizvodnim i uslužnim obrtništvom; dio je zaposlen u Vukovaru. U naselju je pravoslavna crkva Prvomučenika i Arhiđakona Stefana iz XVIII. st. – U Gradcu kraj Borova ima ranosrednjovjekovnih nalaza iz razdoblja Drugoga Avarskoga kaganata, a u okolici i nalazišta bjelobrdske kulture. U srednjem vijeku ondje su augustinci imali samostan sv. Margarete. Prvi se put spominje 1231. kao posjed grada Vukovara. Na području Borova 1337. spominju se sela Bravatheleke i Leanrew. Pod vlašću je Osmanskoga Carstva 1526–1699. te se onamo doseljava pravoslavno stanovništvo. Od 1706. dio je Daljskoga vlastelinstva Karlovačke mitropolije. Borovo je 1878. povezano željezničkom prugom s Daljem i Slavonskim Brodom, a 1891. s Vukovarom. Početkom XX. st. naselje se počinje industrijski razvijati. Godine 1907. osnovana je kudeljara, a industrija gume i obuće razvija se od 1931. kada je tvrtka Bata (→ borovo d.d. ) započela gradnju tvornice i industrijskog naselja. Već 1939. ta tvornica zapošljavala je oko 4500 radnika, a nakon nacionalizacije 1946. nastavlja se širiti. Neposredno prije 1991. industrijsko naselje (Borovo naselje), postavši dio grada Vukovara, odvaja se od ostatka naselja Borovo (tzv. Borovog Sela). Borovo Selo okupirano je 1991., od samog početka agresije, a 2. V. 1991. ondje je u zasjedi srpskih paravojnih snaga ubijeno 12 hrvatskih policajaca. Borovo naselje teško je stradalo tijekom srpske opsade Vukovara te je nakon žestokog otpora hrvatskih branitelja okupirano u drugoj polovici studenoga 1991. Reintegrirano 1998.

Citiranje:
Borovo. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 26. 1. 2022. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=8842>.