Boršnik, Marja, slovenska književna povjesničarka (Borovnica, 24. I. 1906 – Mljet, 10. VIII. 1982). Od 1948. bila je profesorica novije slovenske književnosti na Sveučilištu u Ljubljani. Glavni su dio njezina stvaralaštva tri monografije o realistima A. Aškercu, F. Celestinu i I. Tavčaru. Svoju pozitivističku metodološku osnovu pokušavala je modernizirati unutarnjim pristupom u bavljenju poezijom A. Gradnika. Njezina knjiga Studije i fragmenti (Študije in fragmenti, 1962) dramatično je svjedočanstvo o traganju žene u životu i simptomatična slika borbe za vlastitu metodologiju.