struka(e):
Bošković, Baro
hrvatski pjesnik i propovjednik
Rođen(a): Dubrovnik, 27. IV. 1699.
Umr(la)o: Recanati, Italija, 5. V. 1770.

Bošković, Baro, hrvatski pjesnik i propovjednik (Dubrovnik, 27. IV. 1699Recanati, Italija, 5. V. 1770). Pristupivši isusovcima 1714., gotovo cijeli život proveo u Italiji. Filozofiju i teologiju studirao u Rimu, bio nastavnik na isusovačkim učilištima (Ancona, Ascoli, Perugia); oko četvrt stoljeća djelovao kao propovjednik Dobre smrti u više talijanskih gradova (Città di Castello, Viterbo, Fermo, Tivoli, Prato, Recanati). Jednu je školsku godinu (1759/60) zamjenjivao brata Ruđera na katedri matematike u Rimskom kolegiju. Iako stariji bibliografi navode da je pred smrt spalio mnoge svoje stihove, u rukopisima je očuvano sedamdesetak njegovih latinskih i talijanskih pjesama (epigrami, elegije, ekloge, ode, soneti). Za života su mu tiskane samo dvije ponajbolje elegije: Prijatelju u domovini (Ad amicum in patria commorantem) i Žudnja za domovinom (Patriae desiderium). Od njegova stvaralaštva na hrvatskome poznata je jedino Pjesan oca Bara Boškovića D. I., koji pod imenom Radmila plače smrt druga svoga meštrica u skulah, koga nazivlje Zelenko.

Citiranje:

Bošković, Baro. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2013 – 2024. Pristupljeno 29.3.2024. <https://www.enciklopedija.hr/clanak/boskovic-baro>.