Božićević, Frano

Božićević (Božičević), Frano (Franciscus Natalis), hrvatski književnik (Split, 1469Split, 1542). Jedan od najistaknutijih članova splitskoga humanističkoga kruga, Marulićev prijatelj i biograf. Vlastite latinske stihove, nastajale u rasponu od četiriju desetljeća (1497–1536), okupio je u autografskom zborniku Pjesme (Carmina), dodajući im i nekoliko tuđih sastavaka; cjelovita zbirka je prvi put objavljena 1958. Više od mnogobrojnih političkih prigodnica pozornost privlače poslanice koje je Božićević razmjenjivao s prijateljima (M. Marulić, G. Kabalin), a zanimljive su i njegove inovacije u žanrovskome modelu humanističke ljubavne elegije. U nacionalnoj književnoj historiografiji najviše je suprotstavljenih sudova izazvao Božićevićev životopis M. Marulića (Vita Marci Maruli, prvi put tiskan 1765). Snažno obilježen posmrtnim pijetetom prema prijatelju i književnom uzoru, Božićevićev prikaz prvorazredno je biografsko i bibliografsko vrelo. Od dviju njegovih hrvatskih pjesama, tiskan je u novije doba prepjev Petrarkine kancone Vergine bella, che di sol vestita (Pisan alit’ molitva gospodina Frančiska Petrarke od dive Marije bogorodice pričiste, po Frani Božićevića u veras čestito stumačena).

Citiranje:
Božićević, Frano. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 14. 4. 2021. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=9112>.