Braudel, Fernand

Braudel [bʀɔdε'l], Fernand, francuski povjesničar (Lunéville-en-Ornois, Meuse, 24. VIII. 1902Saint-Gervais-les-Bains, 27. XI. 1985). Studirao povijest na Sorbonnei u Parizu, doktorirao 1947. Predavao povijest u Alžiru 1924–32., Parizu 1932–35., na sveučilištu u São Paulu 1935–37., kada je prešao na École pratique des hautes études. Za II. svjetskog rata 1940–45. kao njemački ratni zarobljenik bio u Lübecku. Profesor moderne kulturne povijesti na Collège de France od 1949. te predsjednik odjela društveno-ekonomskih znanosti na École pratique des hautes études 1956–72. i ravnatelj Centre de recherches historiques. Urednik utjecajnoga povijesnog časopisa Annales, Économies, Sociétés, Civilisations (1956–68). Jedan od najistaknutijih svjetskih povjesničara XX. st., Braudel je pripadnik škole »analista« pa povijesna zbivanja promatra u sklopu drugih, povijesti srodnih znanosti. Glavna djela: Sredozemlje i sredozemni svijet u doba Filipa II. (La Méditerranée et le Monde méditerranéen à l’époque de Philippe II, I–II, 1949), Materijalna civilizacija, ekonomija i kapitalizam od XV. do XVIII. stoljeća (Civilisation matérielle, Économie et Capitalisme, XVe–XVIIIe siècle, I–III, 1967–79), zbornik radova Napisi o povijesti (Écrits sur l’histoire, 1969), Povijest Francuske (L’Histoire de France, 1984) i Identitet Francuske (L’Identité de la France, 1986). Od 1974. član Francuske akademije (Académie Française).

Braudel, Fernand. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2018. Pristupljeno 29.3.2020. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=9316>.