Breza [bre'za], Tadeusz, poljski književnik i diplomat (Siekierzyńce, 31. XII. 1905 – Varšava, 19. V. 1970). Školovao se u benediktinaca u Belgiji, nakon novicijata vratio se u Poljsku i studirao filozofiju u Varšavi, završio u Londonu, gdje je 1929–32. bio ataše u poljskom veleposlanstvu. Vrativši se u Varšavu, 1933–37. radio kao novinar, potom do 1939. bio voditelj neovisnoga kazališta. Za II. svjetskoga rata u Varšavi pripadnik pokreta otpora. Diplomat u Rimu (1955–59) i Parizu (1961–65). Publicist, književni i kazališni kritičar. Iako se već u drugoj polovici 1920-ih javljao pjesmama, pravi mu je književni debi psihološki roman Adam Grywałd (1936). Nakon romana, nastaloga za okupacije Varšave, Jerihonski zidovi (Mury Jerycha, 1946) te Nebo i zemlja (Niebo i ziemia, 1949–50), satira usmjerenih na poljske predratne intelektualne krugove, europsku slavu stekao je esejističkim dnevnikom Brončana vrata (Spiżowa brama, 1960) i romanom Misija (Urząd, 1960), u kojima opisuje zakulisna zbivanja u Vatikanu. Do kraja života objavljivao je zapise s diplomatskih putovanja i službi (eseji Pisma iz Havane – Listy hawańskie, 1961; sjećanja Nelly. O kolegama i o sebi – Nelly. O kolegach i o sobie, 1970). Posmrtno mu je objavljen roman Zavist (Zawiść, 1973), nastao još 1939.
