Brezovec, Branko, hrvatski kazališni redatelj (Zagreb, 10. X. 1955). Diplomirao je 1986. kazališnu režiju na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu, gdje je radio kao nastavnik kazališne režije od 2002. do umirovljenja 2023 (od 2012. redoviti profesor). Od 1971. do 1986. vodio je alternativnu kazališnu skupinu Coccolemocco; od kraja 1980-ih njegove su multimedijalne predstave, koje sučeljuju fragmente raznolikih tekstualnih predložaka, uglavnom nastale u inozemstvu (Makedonija, Velika Britanija, Norveška), a najčešće se obilježuju kao »ikonoklastički teatar« (Jedan dan u životu Ignaca Goloba, 1977; Ormitha Macarounada i nekoliko kuhara, 1982; Shakespeare the Sadist, 1986; Zašto smo u Vijetnamu, Minnie?, 1988; Tajanstvena prela, 1990; Tri Nore čekaju Baala, 1993; El1Ec2Tra3, 1997; Cezar, 1998). U kasnijem je kazališnom radu, u okviru institucionaliziranih kazališta u Hrvatskoj, mahom bio posvećen adaptacijama djela Miroslava Krleže: Veliki meštar sviju hulja (Zagrebačko kazalište mladih, 2001), Gospoda Glembajevi (HNK Ivana pl. Zajca u Rijeci, 2007; Eurokaz, 2019), U agoniji (Teatar &TD, 2008), Saloma (Eurokaz, Zagrebačko kazalište mladih, 2011), Krležino divot pismo (Eurokaz, 2024). Također su mu zapažene režije djela Kamov, smrtopis (2003) Slobodana Šnajdera, Bife Titanik (2015), prema prozi Ive Andrića, Sørena Kierkegaarda i Sándora Máraija te Medeja, semioklazam (2016), prema drami Ljubomira Đurkovića.
