Brgat, Donji i Gornji, dva sela u gornjem dijelu Župe dubrovačke, oko 8 km sjeveroistočno od Dubrovnika, nedaleko od granice s BiH (granični prijelaz Gornji Brgat); međusobno su udaljeni oko 1 km. Donji Brgat ima 133 st. (2021), a Gornji Brgat 178 st. (2021). Gospodarsku osnovu čini poljoprivreda, obližnji kamenolom (Dubac), a u začetcima je ruralni turizam. – Tragovi naselja potječu iz prapovijesnoga doba, srednjovjekovna naselja razvila su se nedaleko od ilirsko-rimske utvrde Gradac (Burnum). Donji Brgat (Mons Castri Marini de Mence) prvi se put spominje 1362. kada se u njemu nalazila kula dubrovačke obitelji Menčetić i nekoliko kuća vlastelinskih obitelji. U nedalekoj Željeznoj ploči (Lesena proca) ili Gornjem Brgatu, koja se spominje od 1280., održavali su se stanci ili ročišta između Dubrovčana i stanovnika iz zaleđa. Sjeverno od njega je srednjovjekovna crkva sv. Ane (nekadašnja sv. Petka) iz XIV. st. s grobljem. Ondje je 1441. podignuto vojničko naselje za smještaj stražara na prijevoju između Župe dubrovačke i Šumeta. Tada je podignuta utvrda Tumba. Istočno od Gornjega Brgata nalazila se manja nekropola stećaka iz XV. st. Početkom XIX. st. francuska uprava na istom je mjestu podignula novu utvrdu. Nova crkva sv. Ane posvećena je 1914. Tijekom srpsko-crnogorske agresije 1991. oba su Brgata opljačkana i spaljena. Oslobođeni su 1992.
