Brkanović, Željko, hrvatski skladatelj i dirigent (Zagreb, 20. XII. 1937 – Crikvenica, 7. VI. 2018). Sin skladatelja Ivana Brkanovića. Diplomirao glasovir (S. Stančić) na Muzičkoj akademiji (Zagreb) i kompoziciju (T. Prošev) na Fakultetu za muzičku umjetnost (Skoplje). Radio i kao dirigent u HNK-u u Splitu i Zagrebu, kao glazbeni urednik i producent na RTV Zagreb te kao pedagog na Muzičkoj akademiji u Titogradu (danas Podgorica u Crnoj Gori). Profesor na Muzičkoj akademiji u Zagrebu; 2018. postumno mu je dodijeljeno zvanje profesor emeritus. Usavršavao se u dirigiranju na Accademia musicale Chigiana u Sieni (Italija) i u kompoziciji u Stuttgartu (Njemačka). Od 1970. bavio se intenzivno skladanjem. Brkanovićev opus obuhvaća sedamdesetak orkestralnih, komornih, glasovirskih, orguljskih i vokalnih djela. Stvaralaštvo mu se odlikuje spojem novoromantičnog tradicionalizma i suvremenih skladateljskih tehnika (aleatorika, mikrotonalnost), povremeno nadahnutih arhaičnošću i folklorom (hercegovačke i bokeljske teme). Poznatija su mu djela Tonalna sonata (1978) i Koncert za klavir i orkestar (1982).
