Broniewski, Władysław

Broniewski [bron’e'fsk’i], Władysław, poljski književnik (Płock, 17. XII. 1897Varšava, 10. II. 1962). Pjesnik i urednik, blizak književnoj skupini Skamander. Za studija filozofije na Varšavskom sveučilištu (1921–24) postao najizrazitiji poljski revolucionarni pjesnik, zbog čega je više puta bio utamničen i proganjan. Dobrovoljac u obrani zemlje 1939., poslije deportiran u SSSR, odakle je prebjegao na Bliski istok. Debitirao zbirkom pjesama Vjetrenjače (Wiatraki, 1925) i kao koautor pjesničkog »biltena« Tri salve (Trzy salwy, 1925), najizrazitijega primjera tzv. proleterske poezije u poljskoj književnosti. U međuraću objavio tri zbirke i zaplijenjenu poemu Pariška komuna (Komuna Paryska, 1929). Prijeratno i ratno pjesništvo Broniewskoga obilježava spoj proleterskoga duha, domoljubnoga prometejizma i društvenom zbiljom uvjetovane rezignacije. Nakon rata u skladu s dominantnom poetikom socrealizma pisao poeziju u slavu rada, obnove i novoga društvenoga poretka; poslije kćerine smrti objavio elegični ciklus Anka (1956).

Citiranje:
Broniewski, Władysław. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 28. 11. 2021. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=9703>.