Brückner, Aleksander

Brückner (polj. izgovor [br616'kner], njem. [bry'knəɹ]), Aleksander, poljsko-njemački slavist (Berežani, Galicija, danas u Ukrajini, 29. I. 1856Berlin, 24. V. 1939). Završio studij slavistike na Sveučilištu u Lavovu (1872–75), studirao i u Leipzigu i Berlinu; doktorirao (1876) i habilitirao se (1878) u Beču. Od 1881. nasljednik V. Jagića na Katedri za slavensku filologiju u Berlinu, koju je vodio do 1924. Urednik časopisa Zeitschrift für slavische Philologie. Objavio temeljna djela iz poljske i slavenske filologije Povijest poljske književnosti (Geschichte der polnischen Literatur, 1901), Povijest ruske književnosti (Dzieje literatury rosyjskiej, 1905), Povijest poljskoga jezika (Dzieje języka polskiego, 1906), Slavenska mitologija (Mitologia słowiańska, 1918), etimološki rječnik poljskoga jezika (Słownik etymologiczny języka polskiego, 1926–27), Povijest poljske kulture (Dzieje kultury polskiej, I–IV, 1930–46), Staropoljska enciklopedija (Encyklopedia staropolska, I–II, 1937–39). U Sankt Peterburgu otkrio i priredio za tisak pergamentni rukopis s prijelaza XIII. i XIV. stoljeća Kazania świętokrzyskie, najstariji prozni tekst na poljskom jeziku.

Citiranje:
Brückner, Aleksander. Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, 2021. Pristupljeno 28. 11. 2021. <http://www.enciklopedija.hr/Natuknica.aspx?ID=9793>.